Što je ilirsko-halštatska kultura?

Halštatska kultura prvo je razdoblje željeznog doba, te je dobila ime prema austrijskom gradu Hallstatu, koji je ujedno i najveće nalazište ostataka ove kulture. Iliri, skupina srodnih naroda indoeuropskog podrijetla, koji su naseljavali središnji i zapadni dio Balkana, bili su nositelji ove kulture. Iliri su bili podijeljeni u plemena, svako pleme bila je nezavisna zajednica i imalo je vlastitog izabranog vođu i vijeće starješina. Pojam halštat se koristi za identifikaciju Ilira prije nego što su se doselili na zapadni i središnji Balkan, zbog kulture brončanog doba iz koje su Iliri potekli, smještene oko već spomenutog Hallstata. Ta kultura bila je kultura pokala, čiji su nositelji prvi doveli obradu metala na područje Europe. Ilirsko-halštat kultura bila je mješavina metalurgskog znanja izvedenog iz kulture pokala.

Halštatska kultura bila je bazirana na poljoprivredi, ali kako je već rečeno, rad s metalima je bio značajno napredan za toThe Hallstatt culture vrijeme, pa je do kraja vrlo duge trgovine unutar područja, te sa ostalim mediteranskim kulturama, bio od iznimnog ekonomskog značaja. Zbog tog ekonomskog rasta društvene razlike postupno su postajale sve veće, te su se počele pojavljivati elitne klase poglavara i ratnika, te drugih vrsta ljudi sa različitim vještinama. Iako je poznato da je društvo bilo bazirano na plemenima, vrlo se malo zna o ovome. Naselja su uglavnom bila utvrđena, često su se mogla naći na vrhovima brežuljaka, te su pretežno uključivala radionice ljudi koji su se bavili bakrom, srebrom i zlatom. Željezni mačevi pojavili su se tek u kasnijim razdobljima ove kulture, od 8. stoljeća pa na dalje, a alati još kasnije. Početno, željezo je bilo poprilično egzotično i skupo, te se uglavnom koristilo kao prestižni materijal za nakit. Lončarsko kolo pojavljuje se tek na samom kraju razdoblja. Uglavnom mirno i bogato razdoblje halštatske kulture bilo je naglo prekinuto, čemu su uzroci i dan danas nepoznati, te se o njima još uvijek raspravlja.